...još anđeoska krila na tebi sanjam ja...

AKO SU KRIVE KIŠE ŠTO TE NEMAM VIŠE, DABOGDA NIKAD NE PRESTALE ...

19.06.2008.

NE VOLIM TE VIŠE...

 

I nije me briga za tebe…Nit me zanima što si, gdje si

Što radiš….Kako si, s kim si

Koju voliš , koju ljubiš……Koju želiš

Za kojom patiš, luduješ, živiš i umireš…

I nije me briga jesi sretan …Ili nesretan

Ljubomoran ili deprimiran…Nostalgičan….Ili taktičan….

Arogantan ili dinamičan

O da znaš kako me nije briga

Više nije nit …Jeli me se sjetiš…Jeli me znaš

Jeli me poznaješ…Jeli me pozdravljaš

Niti me zanima pamtiš li me…Kaješ li se….Želiš li me…

O tako je dobro….Sada kada više ne trebam te

O bio si mi sve….O i puno više od toga

I bio si mi prvi i posljednji…Jedini i unikatni

Tako originalan….Divan, zgodan ,krasan, poseban

Bio si SAVRŠEN

Bio si moje sve,,, moje jedino ,najmilije, najdivnije, najfinije…Moje najdraže

Od koga sam dugo pokušavala da idem…Ali kome se uvijek vraćala

I za koga uvijek pitala…I za koga se molila….Disala, živjela, postojala…

Umirala i ponovno se rađala…

Jedan osmijeh i na vrhu sam…Jedan pogled i na nebu  sam

Jednom se okreneš….Na dnu sam, na kraju ,na svršetku ,…Na koncu svega

Kad te nema…. prazno je ,pusto je, besmisleno je

kad si tu….živa sam ,zdrava sam i sretna sam

o prokleto presretna …..o tako je dobro sad

kad me nije briga…nizašto od svega što je bilo toliko važno

da bar samo važno …..bilo je PRESUDNO

bilo mi je SVE…sve što sam imala, od čega sam se nadala, što sam sanjala

sad ću da vratim svoj ponos koji sam zbog tebe izgubila

sad ću da vratim svoje snove kojih sam se zbog tebe odrekla

o više me nije briga…idi, kao što si davno otišao,  budi mi sretan, kao što već dugo jesi

i ne moraš da pitaš…nit da te je briga…jer me se ne tiče…jer mi nije briga

…o jer tako jednostavno, odlučno ,iskreno , nesebično…nakon toliko vremena

više me se ne tičeš…Više ja tebe ne volim!!!!

19.06.2008.

NISAM VIŠE TA

 

Ona koja te uvijek pogledom tražila

Ona koja te uvijek u tami zamišljala

Čije je dodire sanjala

Čije je usne u snu ljubila

Ona koja se uvijek okreće tamo  gdje si ti

Koja prati izraz tvog lica

Koja si smije kad si sretan

Koja ne pleše kad nisi raspoložen

Ona koja pjeva kako ti sviraš

Ona koja noću zove da ti čuje glas

Koja budna dočekuje  zore

Suzama pozdravlja jutra zbog tebe

Koja kaplje kiše briše za tebe

Koja anđele preklinje za tvoju sreću

Koja uvijek očekuje da se pokaješ

Koja se uvijek nada da ćeš bolje razmisliti

Ona koja u tami vidi sjenu tvoga lica

Koja u tišini čuje tvoj glas

Koja osjeća za tebe da ti je hladno…

I kad vjetrovi pušu ona koja te smiruje

I nježno čuva …u svojim rukama

Na svojoj duši…

Ona kojoj ćeš uvijek da okreneš glavu…

Ona koja je uvijek bila slaba na tebe

I koja je uvijek lutala ,a tebe u sjećanju čuvala

Kao svetinju

Kao kaznu

Kao najveći zločin i njegovu grižnju savjesti…

Ona koja ti se predaje i kad ne tražiš, i kad ne želiš…

Ona koja je sve druge ljubila lažno…

Ona koja je oduvijek bila rezervna ,dežurna i suvišna…

Nisam ja više ta …

18.06.2008.

Večeras ....

 

Veceras bih mogla priznati da mi ponekad nedostaje
ono nase vrijeme koje smo imali.
Mogla bih reci da te ne prepoznajem vise
i da ovo vise nisi ti...
Veceras bih mogla pustiti suzu zbog svog onog vremena,
onog silnog truda koje sam potrosila na tebe,
na nas,
a nikada nije bilo dovoljno.
Veceras bih mogla opsovati ovaj zivot i ovo sjecanje na tebe,
ovu spoznaju da sam se samo ja borila za nas
i ovu tezinu naseg gorkog rastanka i svih tvojih ruznih rijeci.
Mogla bih pogledati kroz prozor i vidjeti noc
koja se nadvija negdje iza krovova i nad tvojim prozorom
i mogla bih se upitati sto radis u ovom trenutku.
Mogla bih zaspati s previse pitanja u glavi,
a ne zelim vise niti sekundu trositi na tebe.
Mogla bih poderati sve pjesme koje sam ti napisala,
jer, priznaj... nikada te nisu ni zanimale...
Nikada nisi znao da u njima zivis ti
i da ti ih pisem prepuna tebe.
Veceras bih mogla lupiti o stol tako snazno
da bi se zatresao svijet.
I mozda onda tek shvatis da ne postoji vise rijec
koju mi mozes reci
i da nema te zvijezde vise koju mi mozes skinuti s neba
da bih ti ponovno vjerovala
i dopustila ti da me ponovno vratis na dno.
Da,
veceras bih ti mogla priznati da je ono vrijeme s tobom
bilo lijepo i da mi nekada nije jasno gdje se je izgubilo.
Mogla bih ti reci i da se upitam ponekad
sto sam to krivo napravila da si tako lako gazio nasu ljubav?
Ponekad mi nije jasno sto nas je slomilo:
premalo tvoje ljubavi ili pak previse moje?
Veceras bih mogla zaplakati zbog svih onih suza
koje sam prolila za tobom.
Veceras bih mogla zaliti zbog svakog onog puta
kada sam te molila da se vratis
i govorila ti oprosti za nesto za sto cak nisam ni kriva...
Veceras bih mogla pozaliti sto sam uopce ikada
zivjela za tebe
i sto sam svoj zivot zamisljala sa tobom.
Veceras bih mogla...
Mogla bih svasta.
Zato me pustite...veceras.

18.06.2008.

ZAUVIJEK ....

 

Budim se i znam da nisi tu

Da si nečiji tuđi

I da sada nisam dovoljna

Za tobom još ja

 budim se noćima…

I ne mogu da se smirim

Kad se sjetim

Da sam mislila da mogu

 , a nemam te

A više ne mogu…

A više neću…

Luda kao prvog dana

Dok sam te kao klinka

Čekala i pogledom tražila

I osmjehom dočekivala…

Usnama i svom dušom ljubila

Cijelim svojim srcem …

 još se okrenem…

za bilo kim tuđim…

Koji je imao nešto

Što si imao ti…

Dok sam bila tvoja…

Ili sam mislila…

….još želim

Da se budim

I da te zorom gledam kako spavaš

I čitam snove sa tvojih zjenica..

I noću ti pjevam

Dok ne utoneš u snove..

I svaki dan ti šapćem

Ono što si volio

Da čuješ…

Da sam te voljela…

Ali samo voljela…

Za tobom još čeznem

Ili sam samo čeznula…

Kada su padale duge jesenje kiše

I sivilo se mraka i nespokoja

Nadvije nad ovim gradom…

Mrtvim gradom

Koji je ubio našu ljubav

I sve lijepo što

Smo imali

Sve lijepo što sam

Mislila da imamo…

Samo se zanosila…

A nismo imali…

A nismo postojali …

18.06.2008.

Mi i nismo postojali... postojala je samo želja.. moja zabluda ili iluzija,nazovi to kako hoćeš..ali znaš o čemu ti pričam ...

 

Budim se i znam da nisi tu

Da si nečiji tuđi

I da sada nisam dovoljna

Za tobom još ja

 budim se noćima…

I ne mogu da se smirim

Kad se sjetim

Da sam mislila da mogu

 , a nemam te

A više ne mogu…

A više neću…

Luda kao prvog dana

Dok sam te kao klinka

Čekala i pogledom tražila

I osmjehom dočekivala…

Usnama i svom dušom ljubila

Cijelim svojim srcem …

 još se okrenem…

za bilo kim tuđim…

Koji je imao nešto

Što si imao ti…

Dok sam bila tvoja…

Ili sam mislila…

….još želim

Da se budim

I da te zorom gledam kako spavaš

I čitam snove sa tvojih zjenica..

I noću ti pjevam

Dok ne utoneš u snove..

I svaki dan ti šapćem

Ono što si volio

Da čuješ…

Da sam te voljela…

Ali samo voljela…

Za tobom još čeznem

Ili sam samo čeznula…

Kada su padale duge jesenje kiše

I sivilo se mraka i nespokoja

Nadvije nad ovim gradom…

Mrtvim gradom

Koji je ubio našu ljubav

I sve lijepo što

Smo imali

Sve lijepo što sam

Mislila da imamo…

Samo se zanosila…

A nismo imali…

A nismo postojali …


...još anđeoska krila na tebi sanjam ja...
<< 06/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

Ne spominji ljubav

...i kad mi suze za tobom krenu
ja ih uvjerim da je sve
premalo,premalo
trajalo da bi boljelo...
premalo,premalo,
da bi vatre gorjele ...

Bol je neizbježna.Patnja je stvar izbora.
A ja ne birma patnju,i ja ne patim... samo pričam o boli ...

I HILJADU PUTA ĆU SLAGATI SEBE
DA MI JE MJESTO KRAJ TEBE ....

JA JOŠ IMAM LOŠU NAVIKU ;DA SE VRAĆAM GDJE SAM PADALA....
MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
3677

Powered by Blogger.ba